Neke zablude o Holandiji
,,Tamo je droga legalizovana, čuvaj se!''
,,Tamo je prostitucija legalizovana, doćiću da te čuvam!''
,,Suviše je sve to liberalno za moj ukus...''
,,Homoseksualizam: čak će homoseksualci i decu da usvajaju: čuvaj se, tj. leđa uza zid!''
,,Deca-roditelji: dete do petnaeste godine može da živi sa roditeljima; posle toga: Out! Snalazi se sam...''
,,Svi studenti se sami izdržavaju...''
,,Smučile bi mi se tolike crno-bele krave na svakom koraku...''
,,Mož' d' ostaviš biciklu 'de 'oćeš, čekaće te da se vratiš''
A eto, praksa pokazala da ništa od toga nije tačno, tj. tačno je ponešto, ali samo delimično...
...Holandija je ravničarska zemlja, sa razvijenim stočarstvom i poljoprivredom, siromašna sirovinama...
...Holandija je industrijska sila...
...Holandsko tlo je neplodno, peskovito... veliki deo površine dobijen je isušivanjem mora (polderi)...
...itd...
Pa kako to: ,,neplodno, peskovito...'', a ,,sa razvijenim stočarstvom i poljoprivredom''?
I još: ,,siromašna sirovinama'', a industrijska sila?
Pa eto, čega nema, to se napravi, uveze, kupi... sredi... pa dobro proda.
To nije lako.
E trebalo je onda smisliti još nešto, iskoristiti sve što se može od kulture, tradicije, slučajnosti... šta drugi nemaju, dobro će se isplatiti...
iako je droga legalizovana (i to treba naglasiti: tzv. lake
droge), ja sam na drugim mestima video daleko upadljivije znakove
narkomanije nego u Holandiji (na primer Kruševac: Danas, 10. jul
2001). Čak šta više, na sijaset mesta ,,trava''
se ne sme paliti: studentski domovi, mnogi kafići, restorani...
pretpostavljam i škole, mada nisam tamo imao posla.
No ipak, navodi se činjenica da je droga dostupna deci, omladini; ali
kao što rekoh, prilično neupadljivog traga to sve ima. Za dva meseca
boravka u Holandiji, i nekoliko poseta ,,sumljivim'' mestima u Roterdamu i
Amsterdamu, ponuđeno mi je bilo da kupim samo jednom, a drugarski samo
da ,,probam'' nijednom. Da li je to sa Holanđanima slučaj da je
,,samo zabranjeno voće slatko''?
Ako sa Holanđanima i nije, sasvim sigurno jeste sa stranim turistima!
E, izgleda da je u tome caka! Mnogi iz zemalja gde ,,trava'' nije legalna
(dakle, svi u EU sem NL) nagrću u silnom broju da se ,,uduvaju'', pa kući!
Hej, pa zar to nije turizam? LJudi dolaze, ljudi su privučeni, ljudi
stvaraju naviku, a jednog dana će ih droga možda manje interesovati...
kanalima Amsterdama nekada su u pristaništa stizali brodovi
sa svih strana sveta... mornari posle dugih putovanja... brodovi puni
mornara, a posle putovanja, od kojih su neka bila vrlo duga. U tim slučajevima
i vremenima, većina mornara bi pronašla prostitutku ma u kom
zavučenom delu grada da se nalazi, ma i da nije u luci! A mogle su i
gore stvari da se događaju... kako god da se stvari u luci uređivale,
prostitucija bi cvetala, a slučaj restriktivnog pravnog tretmana mogao
je da dovede do opasnih posledica nelečenja i širenja polnih bolesti.
I onda se praktičan um dosetio... ne samo da je prostitucija
legalizovana (čitaj: oporezovana), nego je deo grada, koji se danas
zove Redlight Districht, i posebno uređen ne bi li se ,,ljubavna''
trgovina obavljala na što efikasniji i poslovičniji način: i otud
da su prostituke izložene bukvalno u izlozima; kao i u skoro svakoj drugoj trgovini, izlozi služe da se roba ceni i bira...
Danas su od toga ostali samo izlozi i ,,roba'' U IZLOZIMA (tj, trgovina s
one strane stakla) - naime, strogo se kažnjava svaka ponuda ,,ljubavi'' na
ulici... a pogledajmo tolike ,,ispravne'' zemlje... a nema više ni mornara,
odnosno, verovatno među mušterijama ima i mornara, ali daleko više su
to turisti, od kojih mnogi verovatno i izaberu da svrate u Holandiju i
Amsterdam samo da bi videli da zaista ,,tu kurave u izlozi sedu''; najčešće
od ,,trgovine'' i ne bude ništa, ali atrakcija je tu, i nigde više, sem možda,
za većinu, na predalekom istoku (mada se ,,istok'' dobrano približio, do
Češke: Danas, 12. jul 2001). Turisti su (opet) privučeni!
nekoliko meseci pred polazak za Holandiju bivao sam snabdevan iz više desetina izvora savetima, ,,glasovima razuma'', raznovrsnim iskustvima i td, da ću biti suočen sa mnogim izazovima seksualnih sloboda i beše izražen visok stepen zabrinutosti ,,kako će se sačuvati od tolikih napasnika oba (čak: sva tri ?) pola''. U najdrastičnijim primerima, observirane su bile slike ,,razgaćenih ulica pretrpanih polnim organima gladnih uparivanja - raznovrsnog''. No eto, i pored mojih nesumljivih telesnih i drugih atraktivnosti (pravilnije: atrakcija), posle 2 meseca boravka na izrazito muškom fakultetu i dominantno muškom univerzitetu-kampusu, još nisam bio potapšan ni po ramenu, a kamoli gde niže... a ne prisustvovah (može biti da je moja krivica, pasivnost, zatucanost i šonjaluk) ni heterogenopolnim ekscesima i javnim orgijama - naprotiv! Od svih primera (za moj ukus: preteranih) ,,uzdržanosti i odmerenosti'', navodim samo jednu sličicu sa bazena: više od pola posetilaca bazena dolazi u (heterogenim) parovima, sunča se i kupa, i ,,dira i mazi'' znatno ređe nego što su mi ,,pravili zazubice'' na beogradskoj Adi. No, jednom prilikom, primetio sam da se mladić veoma približio devojci koja je bila s njim, što bi naši rekli: stisk'o je. Baš sam pomislio: da vidim kakvi su u stvari, prikrivenjaci! Ali, ne potraja dugo: priđe tetkica slepljenom paru, i sa par reči, napravi se distanca među njima, trajna. Od tada ne smičem s uma da se nalazim u tradicionalističkoj hrišćanskoj katoličkoj kalvinističkoj zemlji.
ja, kao pouzdani ljubitelj dece, velikih porodica i harmoničnih zajednica, bejah nestrpljiv da se uverim da li je moguće da su istinite priče vrlo ranog totalnog odvajanja dece od roditeljskog doma i samoizdržavanje i samostalno školovanje mladih. I očigledno je već sada da se na istoku Holandije gde živim u to neću ni uveriti. Nikako. Jer, prva od ,,ćaskativnih'' tema za kojom sam posegao u upoznavanju sa starijom ekipom u odeljenju-laboratoriji beše o tome kako se druže sa decom. Simpatični i duhoviti Prvi administrator sistema mi se požalio da mu posle ćerke (23 godine) i sin napušta roditeljski dom, tj. da će uzeti odmor da mu pomogne da sredi kuću. Sin ima 26 godina. Istog dana, i sekretarica mi je rekla da je od jeseni čeka velika promena, jer će oba sina skoro istovremeno da odu (obojica preko 20 godina), i da nije sigurna kako će to podneti. Izneli su rezerve prema tome da je baš ista situacija u čitavoj zemlji, drugim rečima, da su relacije na zapadu možda nešto drugačije...
i malo o okolišu... Iskreno, bio sam obradovan saznanjem da se od 3 tehnička univerziteta u Holandiji Twente nalazi naistočnije, u ,,najseljačkijem'' delu. ,,Možda i pronađem neki lug, da odmorim oči, pluća i dušu...'' - beše mi teško da se zamislim bez landranja po šumama...,, ali ako ništa drugo, osvežavaću se pogledima na nepregledna stada koja mirno planduju po nepreglednim (i monotono-depresivnim) ravnicama''. O MOJEG LI ODUŠEVLJENJA KADA SE VOZ AMSTERDAM-ENSCHEDE PROBIJAO (ovde malko preterujem) KROZ NEPROZIRNE LISTOPADNE I ČETINARSKE ŠUME SA OBE STRANE PRUGE!! Zaista, u ovom mestu, i pogotovo na univerzitetskom kampusu, faktor drvo/čovek je ZNATNO VEĆI OD 1! Šume nisu baš da se zaluta, ali su upravo zbog toga za šetnju (landranje) skoro idealne! Ono što je najlepše, ispresecane su biciklističkim stazama, koje vijugaju naizmenično kroz šumarke i pašnjake... a na tim pašnjacima, raspoređena su oskudna stada: suma sumarum - poenta je u tome da su sva milionska grla konja, krava, ovaca, ali i zečeva i srndaća raspoređena uniformno po čitavoj Holandiji, verovatno sa namerom da se zeleni resursi transformišu u meso i mleko na jedan optimalan način
i konačno, da se završi ovaj kratki ,,zabludnički'' pregled još jednim citatom Bore Đorđevića: ,,Neko mi je ukrao biciklo, jer ga nisam dobro vez'o lancom''. Ustvari, greška stradalnika iz pesme nije bila u tome što nije ,,dobro vez'o'', već što je im'o samo jedan lanac! U pitomom kraju gde sada živim nema bicikleta a da nema bar 2 brave... prosečan broj zaključavala lagano raste idući na zapad, da se u legendarnom Amsterdamu sasvim približi brojci 3. Oni koji stvarno ne vole gnjavažu otkrivanja da ima je biciklo odneto i privremenog preusmeravanja na autobuse dok se ne kupi neki drugi (najčešće isto kraden) ulažu u lance, brave i katance i do pola vrednosti bicikla. Dakle, to je deo ovdašnjeg folklora, i da bi bicikla zaista duže vreme čekala na gazdu, 3 mandala su preporučljiva, od koji jedan stvarno treba da bude impresivan, a ostala 2 onako... više kao smetala...