Turistički radno
(još ovog meseca se ne delimo na bogate i siromašne - ali nećemo baš ni čekati najnovije zakone o privatizacijama)
(Vodič za EU, II)
(ipak mali ,,šlagvurt'' za siro... ups, pardon: posednike radne vize za Holandiju: naslov odslikava radnu disciplinu)
Podstaknut na razmišljanje [šta su sve neki spremni da rade iz humani(tarni)h razloga!] mnogobrojnim reakcijama čitalaca, našao sam još puno prostora za ,,opšta mesta'' u Vodiču: ljubljenje, redovi, još o vozovima...
Dakle, prvo tuce putovanja vozom kroz EU predstavlja pravi vašarski užitak, ako ste voleli stmoglavne voziće na većim vašarima. Ja baš i nisam zbog stmoglavnosti, ali jesam zbog brzine, što i jeste slučaj sa EU železnicama (mislim, ovo drugo), ali može da Vam se desi i ono prvo, ukoliko na vreme ne odredite da li ste u pravom vozu! O ovome je bilo nešto priče, o statičkim aspektima snalaženja, a sada malo više i o dinamičkim...
Ja živim u gradu Enschede, i to je poslednja stanica jednog istočnog kraja pruge. No, sledeća situacija možda može da se desi i u generalnijim slučajevima: (hint) kupili ste kartu za neku destinaciju, na peronu piše da voz zaista tamo i ide, ali ustvari baš nijedan vagon neće otići tamo gde piše! Naime, jedan voz Vas poveze, usput se sastavi sa drugim, dalje negde se rastave i eto problema... no, niste ostavljeni na milost i nemilost kreativnih mašinovođa. Prvi znak da je takvo nešto moguće ima za indikaciju dva imena destin. grada na peronskom semaforu: a-ha, ovaj će da se razdvoji negde - a kao što sam već napisao, možda prethodno i spoji - naime, drugi modalitet istog problema je da kreće jedinstveni voz, ali se posle rastavi. U svakom slučaju, uputno je pogledom potražiti na vagonima kud idu, ali još uputnije, pri prvoj kontroli karata, ljubazno upitati konduktera (još bolje kondukterku), na prvi pogled možda malo blesavo pitanje: "Where does this train go?'' - a nije loše ni da se vežba engleski.
[Holandija: izuzetni su dani kada sretnete nekoga ko ne govori engleski. Meni se jednom desilo da kondukter (!) ne zna! Srećom, ovde sve uniforme ide u parovima - najčešće polno heterogenim - pa ono drugo pomogne; drugi slučaj je bio sa 3 (!) mlađane prodavačice u jednoj zabačenoj samousluzi - pomogla je (iskusna, nemlađana) šefica]
A da, vađenje vozne karte. Prodavačica
ili mašinica, odaberite sami. Prodavačica... mada je tu red duži, i
disciplinovaniji. Doduše, svi šalterski redovi su diskretno disciplinovni
putem više ili manje diskretne trake na podu ispred šaltera: ispred šaltera
samo opsluživana stranka, svi ostali iza crte. Dakle, poznate balkanske pojave
disanja u vrat pošteđena je trenutno servisirana stranka - može mirno i
staloženo da se porazgovara sa šalterom, izvadi novac, odnosno ukuca PIN kod
za svoju platnu karticu, proveri kusur/platu/uplatnicu/...
Najdiskretniju liniju sam video u jednoj banci: enterijer sve
nekako kružni, a sve te kružne linije u nekim mozaicima i reljefima, a okolo
kružno postavljeni ovalni šalteri... vidi se jasna umetnička paradigma
arhitekte, mislio sam ja... no, kružna mozaična linija na podu služi i
kao opisana traka...
Hint: ljubljenje
Definitivno je ova stranica u znaku vozova!
Evo nekoliko zaprepašćujućih prizora identične vrste, kroz
vagonski prozor: u EU se dosta putuje, jer to u zemljama koje se podvode pod
razvijene daje osećaj punijeg života. E pošto se dosta putuje, česti
su i susreti i opraštanja. Od zemlje do zemlje ljudi su različito raspoloženi
prema frekvenciji rukovanja i ljubljenja, ali kada do ljubljenja dođe, može
se i u EU videti trostruki poljubac! Na jednoj stanici, na sledećoj, pa
opet na još jednoj... mislio sam ja: ,,Zar je moguće da u jednom danu
toliki Srba (Rusa, Bugara, ...) dođe u Holandiju!'' Kad ono, i posle sam
video na čašćavanjima i zdravicama: triput se ljube!